Od dragog do nemilog bez traga
Idemo dalje
...
Znam gdje stanuješ...

Visitor Map



Clipcanvas
Clipcanvas Stock Footage - HD Video Clip Downloads
Histrica
Discover Istria
Blog
četvrtak, kolovoz 29, 2013
 Da odgovorim na pitanje, tako divno opjevano od strane Jadranke Stojaković "što te nema, što te nema".  Ili na ono "đe si, đe si, dođe mi da vrisnem". Il`na onu Đavola "a gdje si ti". Ili... OK, shvatili ste.

Jel`znate, a znam da znate nemojte se praviti blesavi, kad krene onaj "što god ufatim u ruku rikne" period? E pa opet se pojavio, sunce li mu!

 

Ima nekih 15tak dana cca, krenem ja na vagu. A ova na godišnjem. Skoknem po bateriju a ona i dalje odbija suradnju. To probam čačkat, micati žice, ali ne odgovara. Ošla na vječna lovišta. U njenom slučaju bit`će valjda ona sa američkim idealima debljine. Al`ajde, rekoh nema veze, i nije neki gubitak kad moj kilovni dobitak naraste a ja sam u stanju neupućenosti.

Ali onda operem kosu i krenem po svog dugogodišnjeg plastičnog asistenta da osušimo grivu. Fino ga uštekam u šteker, on zašteka, opiči me strujom, ja ga kao svaka druga budala bacim iz ruke na što se on krene derati i poskakivati po podu. Tu moram dodati podatak da je  moja zericu pretjerana reakcija vezana za događaj kad me ko 9-godišnje dijete opizdila struja kad sam iskopčavala radio iz štekera. Elem, pružim ja ručicu, sranje me prvo zalijepi za utikač, pa me počne drmat` i onda me odbaci ko u crtiću na drugu stranu sobe. A fen prije ovog mi je doživio duhovno prosvijetljenje - samozapalio se dok sam sušila kosu. Stoga sam tada kupila novog koji me, vjerovali ili ne, dobro i odano služio 15 (riječima: petnaest) godina. Kako? Ne držim ga u kupatilu, zbog vlage, nego u spavaćoj. Je, i nisam baš tipični konzument, po meni bi cijele industrije propale, uzalud im marketinške kampanje. Stoga se emocionalno oprostih od starog prijatelja i kupih brand novi. (koji se, usput budi rečeno, dere ko kreten, cijeli kvart sada zna kad sušim kosu)

Prođu dva dana i krenem raditi kolače. Upalim mikser i nakon neke dvije minute rascopa se desna žica (kako li se već zove) i fijuuuuuuuu, izgleda ko cvijetić. O pa da mu jebem sunce više!

I klafram ja tako po kući i svako malo čujem čudan šljap. Pogledam dolje kao ono se lijeva papuča isplazila ko razmaženo derište u cirkusu. Nastojim joj vratiti na mjesto tu poganu jezičinu i otpadne joj peta. Krenem do dućana i nešto mi čudno. Pogledam opet dolje i imam šta vidit`  - ošle polako omiljene japanke. E pa, stvarno više.

 

I onda se desilo ono najgore. Ono na što pošten čo`ek ne smije ni pomisliti. Ono što se ne izgovara. Fukani Voldemort..... Umre mi comp. Čovječe, riknuo mi je comp!!! Neeeeeeeee! Ooooo bogovi zašto? Zašto baš on? Zašto baš moj?!? Od sve tehnike na svijetu kud mene ostavi bez najboljeg mi prijatelja? Neeeeeeeeee, ne moj penzić! Moj prst u moru, moja korica kruha, moj učitelj, moj prijatelj, moj... Baš moj!...12 godina je radio.  I nema toga što nismo prošli. Čak u onim trenucima neizrecive tuge mislih kako da napišem pismo HP-u jer jedino bi oni mogli cijeniti tu izvrsnu mašinu i shvatiti moju bol. I bilo bi im drago čuti da je moj penzić laptop sa preko 12 godina intenzivnog rada... Kakav gubitak...

Stoga, teška srca, kupih novi. I ukoliko se Gates obratio svom osobnom liječniku zbog nezaustavljive štucavice koja traje od prošlog tjedna, imam poruku za njega - jebem i tebe i Windows 8, na!!! Jebem ti i user friendly pristup, i uuuuuuu pametno sučelje od čega je polovina neki šugavih reklama, i hovering sat koji izlijeće kad hoće i zauzima mi bar petinu ekrana, i obavezno logiranje nakon samo par minuta nerada, i fukanu pretpostavku da radim sa touch screen monitorom, i nemogućnost normalnog korištenja Outlook Expressa pa se sada zajebavam sa Thunderbirdom koji zamisli ima neki bug pa ne mogu slati poštu, i sva ostala sranja koja si nadoheklao! Stoko bezobzirna! Idiote! Budalo! Iz nekog razloga još 37% korisnika na svijetu inzistira  na korištenju XP-a, a ti pitaš zašto? Zato jer je Osmica sranje! I ne, nema mogućnosti prijeći ni na Sedmicu, osuđeni smo na...na... ovo!!!... Glupane.

 

I sad da tu ne spominjem one sitne stvari, što mi se sasvim odlijepila knjiga iz knjižnice, i slično, i što sad napeto gledam u sve žarulje po stanu očekujući onaj poznati puf. Elem, riknula sam. I shodno s time svako malo ričem u zrak, čisto onako. Da otupim frustraciju. I nastojim to gledati s pozitivne strane, kao hej! pa sad imam nove stvari! Hmmm... A i znam šta ćete mi reći,

da ja to zaslužujem, vol.186. (idem se dalje mrštit`i psovat` u prekomjernim količinama)



aquamarina @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
81548
Index.hr
Nema zapisa.