Od dragog do nemilog bez traga
Idemo dalje
...
Znam gdje stanuješ...

Visitor Map



Clipcanvas
Clipcanvas Stock Footage - HD Video Clip Downloads
Histrica
Discover Istria
Blog
srijeda, ožujak 12, 2014


Jednom, ne takvo davno, živio je u blizini mora, prilično daleko od neke gore, zgodan i dobrohotan čovjek. Dane je provodio u pjesmi. Ono kopao, pjevao, kopajući pjevao i pjevajući kopao. Prolazila su ljeta, pa i poneka zima, a čovjek radišan i veseo kakav je bio izgradio si je veliki i lijepi dom na kojem su mu mnogi zavidjeli. U njega je smjestio i svoju staru bolesnu majku te često u njega pozivao prijatelje nesebično nudeći sve što je mogao. Prolazile tako godine i za njim su se često okretale ženske glave. Poneka se čak uspjela i zadržati neko vrijeme ali niti jedna nije zauvijek ostala. Ponekad bi zbog toga bio tužan ali nije gubio nadu da će jednoga dana i on susresti onu pravu.

I jednog dana je došla.

Točnije, mislio da je došla. Sada možda više nije tako siguran.

Koliko god se na početku oduševljavala njegovim pjevanjem, oh zvučiš kao slavuj ili u najmanju ruku kao kanarinac, vremenom je počela naglas primjećivati kako rano jutro ili večer i nije ura za takvo drečanje, a nije svakako ni popodne pozivajući se na svemoćni kućni red. Pa je malo skratio stihove i nastojao se glasati tiše. U međuvremenu je zapazila kako mu stil kopanja i nije neki, kopao je s premalo snage i na krivim mjestima, naravno po njenom skromnom mišljenju. I zaboga, čudila mu se, zašto mu dolaze godinama svi ti ljudi, koga vraga imaju tražiti u njihovoj kući? A kad smo već kod nje, što, zar nikad nije čuo za unutarnjeg dekoratera?! I kako li je samo preživio sve te godine bez njene pomoći i stručne ekspertize! Ah, muškarci, nisu ništa više do izgubljeni nemoćni dječaci.

Dakle, to je to.

Zadnji puta kad sam pričala s čovjekom bio je poprilično zbunjen. Hoću reći, nije mu za zamjeriti jerbo se fakat zaljubio a nije mala stvar kada vam osoba do koje vam je zbilja stalo maltene za svaku stvar koju činite govori da ju radite pogrešno i protivno vašim najboljim interesima. I naravno, preuzme komandu jer će to ona bolje. Vi nemate pojma, ali ona vas toliko jako voli da će zadnjim snagama popraviti to vaše sranje u kojem ste se našli. Doduše, ne čini vam se da je baš toliko loše ali kad ona inzistira da jest onda koji ste vi tu faktor da nešto ocjenjujete.

Uvijek se čudim ljudima koji se kao strašno zaljube u nekog a potom krenu svim silama mijenjati tu osobu. Hoću reći, čovjek je sve te godine živio, čak i prosperirao, i sad mu netko ispravlja krive Drine. Točnije Save jer takav kakav je očito jadan ni ne zna da je na krivoj rijeci. Na žalost, moram primjetiti da je to češće ženska karakteristika. Čak se i bolje nose s time – red uvjeravanja, pa red umiljavanja, pa malo plakanja ili drečanja, za kojim slijedi dobro tempirani seks, da bi se vratile na prvu točku dnevnog reda u kojem on mora to nešto promijeniti.

U ovom slučaju, to je došlo do te točke da mu se život okrenuo naglavačke – ni sam više ne zna u koje se točno vrijeme smije buditi, što da pjeva i da li da uopće pusti glas, jel' sad vrijeme za veliku nuždu ili poslije popodne i da li je maneštra danas prigodan ručak ili je za jednu srijedu ipak bolje spremiti šnicle s krumpirima. Ne kažem da ni prije nije naginjao smotanosti ali čisto mi ga je žao čuti sada. I ne govori mu se ništa jer ipak je odrastao čovjek, sam će otkriti što i kako ako je to potrebno.

Što je to u nekim ženama da žele biti majke svojim ljubavnicima? Jer to zapravo tako i jest, maknuto, ne možeš istinski odraslom ljubavi ponašati se prema nekom kao da ti je dijete koje ne zna što čini, kamoli što je najbolje za njega. To nije zrela ljubav, to je ponižavajuće. Za oboje. Da li se zbilja osjećaju toliko slabo i nesigurno da je dikatorska vlast jedino što si mogu priuštiti? Ono, ljubi ga majka, pa što bi on bez mene?

Gledam Voljenog kraj sebe i koliko god me nekad znao raspizdit' sa svojom tvrdoglavošću i hirovitošću da bi ga najradije mlatnula nečim pitam se kako bih ga zapravo uopće voljela, onim zdravim čoek-žena odnosom, da ga smatram totalnim imbecilom?

Ne bi išlo.

Barem ne za mene.

Jer želim nešto bolje, čvršće i sigurnije.

Jer ja to zaslužujem, vol.108. (a i svaki raspjevani kopač)

aquamarina @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
81548
Index.hr
Nema zapisa.