Od dragog do nemilog bez traga
Idemo dalje
...
Znam gdje stanuješ...

Visitor Map



Clipcanvas
Clipcanvas Stock Footage - HD Video Clip Downloads
Histrica
Discover Istria
Blog
ponedjeljak, listopad 7, 2013
Potaknula me prijateljica sinoć razmišljati što znači ljubav prema vlastitom gradu. Ne znam zašto joj treba, za novi članak ili je samo onako i nju uhvatilo, ali tema jest vrijedna toga da čovjek sleš žena zastane i zapita se. Moju Pulu vole i mrze istovremeno. Pljuju po njoj, a ne daju se iz nje, odlaze, pa pate za njom i vraćaju se, rogobore kako je dosadna, ali onda se dive primjercima arhitekture, pusta im je pa pretrpana. I sve stoji, dok ona propada.

Elem, pita žena što Puli nedostaje. Meni je odgovor bio očit – fali joj pokazivanje ljubavi prema njoj. Što bi rekao onaj 80-godišnji Amerikanac kad je zatražio razvod od supruge nakon skoro 60 godina braka, uzimala me zdravo za gotovo. Eto, ja volim svoj grad. Bez nekakvog pretjerivanja, ja još uvijek često zastanem ispred nekih starih zdanja, koje sam dosad vidjela doslovno nekoliko tisuća pita, i divim se. Ma blejim zadivljeno i u stabla, podove za ime svijeta, i sve mi nekako ... divno.

Ali vjerujem da mi je jasno zašto se s gradom dešava ovo mučno stanje – zbog onih što ga ne smatraju svojim domom. Da počnem od garniture vlasti, stari oprosti, ali ni ti, ni itko od vas, ju ne doživljava onako kako bi trebao. Vama je to posao. Hladno obavljanje dužnosti. Ti se nisi igrao na ovim ulicama, otkrivao stare građevine, plašio se bunkera, ni proveo godine sjedeći na zidićima smišljajući nove avanture. Ti nemaš pojma kako se osjeća dijete koje je vidjelo dječaka kako stradava na njenim ulicama zbog nespretne jurnjave s karićem ili koliko puta je čulo kočenje auta kad je potrčalo za loptom. Ne znaš kakav je osjećaj "zarobiti" ekiparca iz neprijateljskog tabora i siliti ga kaže lozinku jer ste upravo svi gledali "Valter brani Sarajevo" osim njega koji je bio kod bake na ručku. Ti nisi klafrao po užarenom asfaltu svakog ljetnog dana, samo sa šugamanom na ramenu, da bi s prijateljima igrao karte na moru. Nisi se valjao sa školskom torbom po malim komadićima livade znajući da će te stara izvikati na pasja kola jer si opet došao doma prljav kao svinja. Niti si kao teenager pjevao na njenim ulicama kada si vikendom išao vani, rigao nenaviknut na količinu alkohola u parku, skakao ko sumanut u njenim klubovima ili zaljubljeno šetao s nekim ruku pod ruku doživljajući cijeli grad kao svoj dom. Kako ćeš ju osjećati? Većina od ovih što sada sjede tamo "gore" i odlučuju o njoj, igrala se na sasvim drugim mjestima, a u Pulu dolazila ili zbog špeže ili kasnije školovanja. Vama ona nije dom.


Od rata naovamo imamo i "privremene". Pula je uvijek bila širokog zagrljaja i primala je svakog. Imamo tisuće ljudi pridošlih iz Bosne, Slavonije ili drugih krajeva, koji ovaj grad još uvijek smatraju privremenim mjestom. Nakon toliko godina, svaki put kada odlaze u svoj rodni kraj govore da idu kući. Pula im je samo mjesto gdje rade ili se školuju, ništa više. Briga ih je za njene ulice, stoljetne grane, za duh grada. Smeta im pogled na dizalice i buka brodogradilišta. Oni imaju svoju svoju kulturu, ne osjećaju ponos pri pogledu na svaku austrijsku vilu, oni bi te starudije rušili. Ne žele slušati o tome kako su gradom oduvijek odzvanjali rock i neiscrpne zalihe starih izvedbi Lidije Percan. Jebi ga, mi popizdimo na svako stablo koje žele rušiti, njima je ono samo smetnja. Te izlizane neravne popločane uličice njima su ruglo, žele ih isčupati i asfaltirati. Nije praktično.

Zato jer im Pula nije dom. Dom je negdje drugdje. Ovdje su zato jer tu moraju biti, tu su samo privremeno. Ono što rastužuje jest da i svoju djecu, koja su rođeni Puležani, uče istoj filozofiji. Nemoj je previše voljeti, ona nije tvoj grad.


Vjerujem da ima još gradova s istim problemom. I ne znam zašto to čine. Valjda zato jer mogu. Zato jer smo se mi povukli, umjesto da punim plućima izvikujemo njeno ime. Svako malo primjetim neke američke kampanje koje provode u svojim gradovima. Animiraju ljude da se ponose što su primjerice Njujorčani, bez obzira kada su pristigli u grad, jučer ili prije 30 godina. Mislim da bi isti pristup trebao i nama.

Sada si ovdje, ovo je tvoj grad. Nekad je dosadan, negdje je prljav, tu i tamo smrdi, ali je tvoj. Ti ga činiš domom. A ukoliko to ne želiš, ako ga zbilja želiš što prije napustiti, onda ga barem poštuj kao i svaki drugi gost. Vidiš, ja kao i mnogo drugih Pulu volim. Kroz njega su isparadirale mnoge vojske, puno jezika i običaja, i od svakog je ostalo ono što vrijedi. I taj miš-maš je čini prekrasnom. Pula zaslužuje bolje, više pažnje, više poštovanja, više ljubavi. Kao i svi mi. Stranac si samo ako to želiš biti. Ljubav iziskuje prihvaćanje i trud. Pruži ih.Jer mi to zaslužujemo, 190.

 

 

 

 

aquamarina @ 08:12 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
81548
Index.hr
Nema zapisa.